Novac
se danas toliko često spominje u društvu da je postao dio našeg društva,a
njegov postanak legenda koju prenosimo s koljena na koljeno.Tako jednostavna
riječ,novac. No što ona znači?
Novac
je mjerilo vrijednosti, mnogi će reći.U neku ruku to je i istina. Ali ne samo i
istina, nego i naš odgoj. Čim vidimo nekog siromaha na ulici, zaziremo od njega
kao da je siromaštvo zarazna bolest. Bogatima se zauzvrat radujemo, nadajući se
da će nešto njihove sreće preći i na nas. Zato što, naravno, nijedan bogataš nije
stekao svoje bogastvo poštenim radom. Bogati su postali neka vrsta idola koji nas
plaši i privlači. Povezanost između ta dva pojma je paradoksalna, ali ipak
postoji, kao i strahovi koje smo sami stvorili. Strahovi stvoreni zbog papira s
otisnutim brojem na njemu. Tužno je gledati kako i najzagovorniji protivnici
ideologije novca ipak na kraju kleknu i prihvate istu stvar po kojoj su
maloprije gazili. Nemaju izbora zato što bez novca i ne postoje. Ima li onda
smisla boriti se protiv komada papira? Ne. Borba protiv novca završila je istog
trenutka kada je on bio uveden. Još jedan paradoks koji nije trebao ni
postojati. Novac je postao bog, no i bogovi su ponekad pravedni. To isto biće
daje, veseli siromašne i pomaže nemoćnima i oboljelima. Dobrota, kažu, dolazi
iznutra, a ne iz novčanica. Novčanik samo pripomaže. Novac je sredstvo, mi smo
problem. Sad se otkriva prava istina. Istina koju mnogi ne vide, jer nemaju
vremena za razmišljanje; tri posla kako bi otplatili kredit i režije te kupnja
hrane sa sitnišem ne ostavljaju vremena za duboke misli. No, i to je u redu. Istina
čeka i čeka, kao majka svoje dijete da se vrati doma. Strpljiva je ona, ne žuri
joj se. Istina se ne mijenja, ne prolazi kroz faze. Novac je sredstvo, mi smo
problem, poruka je i ostavština čovječanstva. Novac nije živo biće, nema
osjećaje. Mi smo mu udahnuli život i više nema povratka. Gotovo je. Već mu se
klanjamo. I kao zaštitniku i kao neprijatelju čiju nadmoć priznajemo. Ljudi su
postali umorni, ali neće prestati raditi. Koju drugu opciju imaju?
Novac,
i mjerilo i božanstvo. Istina i laž. Postojanje mu je paradoksalno, ali
opstanak zajamčen. Novac ne daje, ljudi daju. Novac ne uzima, ljudi uzimaju. Novac
nije problem, mi smo.
Autor: Maja Čabrajić
