Ena na maturalnoj zabavi |
Život u Londonu je neobičan i nije za
svakoga, pogotovo kad dolaziš iz jedne kompletno drukčije sredine. Troškovi
života su nenormalno visoki, pogotovo za studente. Moram priznati da nisam baš
oduševljena životom ovdje jer s obzirom da sunca nema baš nikad, često bude
depresivno i dosadno, ali sve u svemu izdržljivo. Najbolji osjećaj je osjećaj
iščekivanja praznika i dolaska u Split.
Studij u Engleskoj je sasvim drukčije
organiziran od naših fakulteta. Nema kolokvija i imaš samo jednu šansu pisanja
određenog ispita. Arhitektura se uglavnom svodi na duge dane u studiju i
crtanje ručno i u AutoCadu što sve vodi pripremanjem završnog portfolia kao
glavnog faktora pri prolasku godine. Ocjene se kreću od A do F, tako da mi je
trebalo malo vremena da se priviknem na takav sistem. Odlična stvar je što
fakultet počinje sredinom 9. mjeseca i završava sredinom 5. tako da imamo mnogo
slobodnih ljetnih dana. Zimski i proljetni praznici isto tako nisu loši jer
imam puno prilika za sjesti na avion i doći bar na par tjedana doma u svoju
atmosferu.
Iskreno, studiranje na engleskom me i nije
toliko brinulo. Ipak, ima dosta nove terminologije koje ne znam ni na
hrvatskom, pa tako ni na engleskom, ali se snalazim. Pisanje eseja mi nekako
zasad najbolje ide, pa što se toga tiče sam zadovoljna.
Ono što mi se najviše sviđa u Londonu je
raznovrsnost mjesta za izlaske i brojni festivali koji su povezani s
umjetnošću. Očekivala sam malo bolje ljude i drukčiji način života nego onakav
kakav sam doživjela. Koliko god sam oduševljena promjenom toliko me sve i
šokira jer je ogromna razlika i treba se na to priviknuti, što ponekad i nije
baš lako.
Noćni život je odličan, ali kad bih birala
uvijek bi izabrala Split. Jednom kad se navikneš na svoje običaje, ostanu ti
nekako na prvom mjestu. Odlično je izlaziti zajedno s ljudima sa svih krajeva
svijeta, ali ipak nema do moje ekipe i ljetnih izlazaka u O’Hare.
Naša gimnazija mi je i pružila ovu priliku.
Kad sam došla u 3. srednje bila sam potpuno razočarana prijašnjim iskustvom u
staroj školi, ali prijateljstva koja sam tu stekla i način učenja uz najbolje
profesore mi je omogućio da pokušam pomaknuti granice. Definitivno, najbolja
donesena odluka i stvarno sam im zahvalna na tome.
Svo znanje koje sam stekla u srednjoj školi
mi pomaže jer ljudi ovdje nisu učeni kao što smo mi. Imaju par predmeta koje
biraju sami u srednjoj školi i to je to, dok mi učimo o svemu pomalo. To mi je
dosta poslužilo da se istaknem u nekim stvarima i jako mi je pomoglo u
razumijevanju gradiva o kojem trenutno učim.
Najviše što mi nedostaje iz Hrvatske su
prijatelji. Iako se čujem s njima svaki dan, nije isti osjećaj kao kad sam s
njima na kavi ili kad izlazimo u grad. Nedostaje mi more, naš mentalitet, naš
jezik. Uvijek sam se radovala odlasku u drugu državu kad upišem studij, ali tek
onda kad odeš shvatiš koliko je dobro ono što u biti već imaš. Ovo je veliko
iskustvo i zadovoljna sam svime, samo dom će uvijek biti dom i novi prijatelji
nikad neće biti kao oni kod kuće.
Da budem iskrena, nisam imala nikakva
očekivanja, nisam ni znala što me čeka, ali sam sve u svemu jako zadovoljna s
programom, učenjem i ocjenama zasada.
Većina ljudi na mom faksu i općenito ljudi
u Engleskoj ne znaju gdje se nalazi Hrvatska, ali zato mi oni koji znaju zavide
što dolazim iz prelijepe države, što me čini jako ponosnom.
Što želim poručiti svojim kolegama koji ove
godine maturiraju? Želim im uspjeh na maturi i da upišu ono što žele. Svi znamo
koliko je to stresno razdoblje, ali ne sumnjam da će to njima biti problem.
Intervju: Kristijan Podrug
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.