AL' TI NE PRATIŠ NOGOMET? PA TI ONDA NISI MUŠKO.

 

To je rečenica koju sam čula za vrijeme jednog razgovora u razredu. 

Od kada traje i do kada će trajati fenomen zvan muškarci & nogomet? Glavni sponzori svih većih sportskih događaja redom su pivovare. U svojim reklamama one uglavnom vrbuju samo par excellence prototipove  Hrvata. Svi redom uspješni, muževni, poznati, šarmantni i, naravno, vole pivo i nogomet. Televizija mi kaže da je to normalno. Ovdje. U Hrvatskoj.

Kad je svojevremeno najpoznatiji europski nogometaš David Beckham prešao iz talijanskoga nogometnoga diva Milana u američki Los Angeles Galaxy, čovjek se slobodno mogao šetati američkim ulicama jer ga nitko nije prepoznavao. Kako to? Zato što tamo europski soccer nije u trendu. Znači li to da tamo ne žive muškarci? Pa kakva je to država?! E, ali – imaju i oni svoga muškarca. Američki prototip obavezno pohodi Super Bowl, američki sportski događaj broj jedan. Ako ne jedeš hamburger i ne piješ pivo i ne pratiš američki nogomet – nisi muškarac. E, sad – koji od ova dva nogometa je muževniji? Amerikanci kažu njihov, Europljani brane svoj, i nitko ne priznaje ovoga drugoga, drugačijega.

Kako sam se ja onda mogla zaljubiti (s obzirom da se i profesorice i profesori zaljubljuju!) u jednog muškarca koji nije velik ljubitelj piva, barem ne ovih komercijalnih pivovara, i više voli glazbu od sporta?  Pitanje je – je li problem u postavljenom kalupu, jer ne stanem u njega, ili obliku kalupa koji nije namijenjen za svakoga?!

U obranu hrvatskim korporacijskim pivovarama stajem jedino kad je u pitanju pravopis. Hvala im što ne propagiraju imenicu ženskoga roda - piva. Da kojim slučajem to rade, ni jedan pravopis ni rječnik ne bi bili relevantni pored jumbo plakata i onih iritantnih reklama koje prekidaju sve gledljivo na televiziji. Da smo na čisto, imenica pivo srednjega je  roda.

Eh, predrasudo, teška li si.

 

AUTOR: Marina Modrić