PROFESORI ON THE ROAD

Sezona je maturalnih putovanja i ako popričate s bilo kojim srednjoškolcem, vjerojatno ćete slušati o nezaboravnim doživljajima iz Češke, Austrije, Španjolske, Grčke, Italije ili neke druge europske destinacije koju su poharali ili će ovih dana poharati naši srednjoškolci. Ali rijetko se itko osvrne na doživljaje profesora koji hrabro vode grupe tinejdžera na putovanje koje će pamtiti cijeli život.

Glavna misao svakog profesora putnika je  - samo da se svi vrate živi i zdravi.  I doista, ako su svi stigli sretno kućama, profesor će smatrati ekskurziju uspješnom. Budući da maturanti često kreću punoljetni na ekskurziju, teško je išta im zabraniti. Sve što možemo je pouzdati se u kvalitetan odnos koji smo s tim mladim ljudima izgradili u protekle tri, četiri godine i nadati se da im prevelike gluposti neće pasti na pamet. Moram priznati da do sada nisam imala problema s velikim glupostima. Ali to ne znači da manje brinem. 

Postoje neke sitnice koje s godinama prerastaju u profesionalnu deformaciju. Na primjer, konstantno brojanje jesu li svi na okupu. Izlazimo iz autobusa ... jedan, dva, tri, četiri … dobro je, svi su tu. Ulazimo u muzej.. .. pet, šest, sedam, osam … dobro je, svi su tu. Jednom sam prijatelje prebrojavala na izletu. Nije im bilo jasno. Svim kolegama koji su putovali s učenicima je, vjerujem, jasno. Također, nikada ne nosim sa sobom toliko lijekova kao kad idem na ekskurziju. Temperatura, glavobolja, zubobolja, grlobolja - sigurno je da će se nešto od toga dogoditi i treba biti spreman. Jutarnja kucanja na vrata kako ne bi zaspali, večernja provjera da su svi dobro i u hotelu – to je rutina svakog profesora putnika.

Ali isplati se. Kada promislim da imam priliku biti dio nečega što će pamtiti cijeli život, isplati se.  Maturante smo upoznali dok su još bili djeca, a sada pred nama stoje mladi ljudi s kojima se, možda zadnji put, imamo priliku družiti, zabavljati, razgovarati i nadići atmosferu učionice. Još ako se poklopi dobra profesorska ekipa, iako umorni, ipak se i mi sretni vraćamo s ekskurzije.

 AUTOR: Sandra Kovačević