SRAMEŽLJIVOST ILI SOCIJALNA FOBIJA?

Jeste li  ikada osjetili znojenje ruku, lupanje srce, ubrzano disanje prilikom održavanja govora pred mnoštvom ljudi? Bojim se iskazati ono što mislim, bojim se govoriti kad sam okružen s više ljudi jer sve što kažem zvučat će glupo,  ne  volim raditi pod nadzorom i susrete s nepoznatima ljudima. Napučena mjesta i neke socijalne interakcije čak izbjegavam. Ne volim kritiku prema sebi, ali čak ne volim niti uputiti kritiku drugima. Da li je to samo osjećaj srama ili se radi o socijalnoj fobiji?

Socijalna fobija je vrsta anksioznog poremećaja, ali je ujedno i najjači oblik tjeskobe i straha u društvenim situacijama. Moramo naglasiti da je svatko nekada iskusio strah u spomenutim situacijama. Naime, strah kao emocija ima ulogu  da nas štiti od situacija koje bi mogle biti prijeteće. Evolucijski je važan te nas sprema  na reakciju  bijega ili borbe. Strahovi su normalan dio razvoja i odrastanja, djeca se uče nositi s njima i privikavaju se na određene frustrucije.

Kako bi znali da se radi o socijalnoj fobiji  ili socijalnoj anksioznosti, osoba mora doživjeti veoma visoke razine društvene tjeskobe  uz visoku razinu neugodnih fizičkih reakcija. Svakako socijalna fobija utječe na cjelokupno  svakodnevno funkcioniranje  pojedinca.

Razlozi za nastanak poremećaja mogu biti mnogobrojni.  Neki dogadaji su “zapisani“u hipokampusu i amigdali, mozgovnoj strukturi koja je zaslužna za nastajanje emocija straha .  Tamo su  zabilježeni  kao smrtonosni ili opasni.  Neravnoteža neurotransmitera serotonina spada u biološku pozadinu poremećaja.

Strahovi se nekada  uče gledajući reakcije drugih ljudi pa nije neuobičajeno da se majka i dijete boje jednakih  stvari.  Poneke statistike pokazuju da ukoliko osoba nema dovoljno dobro razvijene komunikativne i ostale socijalne vještine to također može biti jedan od razloga za razvoj socijalne fobije.  Posljedice prevelikog straha mogu biti velike i štetne, a osoba pati nalazeći se u začaranom krugu iz kojeg  ne zna sama izići. Osjećaj osamljenosti razvija i nepovoljnu sliku o sebi.

Anksioznost je neizbježna,  ponekad i spasonosna reakcija i važno je naglasiti da nije  svaka anksioznost klinički značajna. Kod sramežljivosti mi kontroliramo svoj strah, a kod socijalne fobije strah kontrolira nas.

Postoji nekoliko tehnika kojima osoba može sama sebi pomoći. Prvenstveno ne treba izbjegavati neugodne situacije, koliko god bile teške. Potom, raditi na socijalnim i komunikacijskim vještinama. Veoma učinkovita je  kognitivno-bihevioralna terapija koja fokus stavlja na rad s nefunkcionalnim mislima, tehnikama disanja i relaksacije i postepenom izlaganju.

AUTOR: Maja Tudić