NOVAC JE JEDINI BOG KOJEG POZNAJEMO

Novac se danas toliko često spominje u društvu da je postao dio našeg društva,a njegov postanak legenda koju prenosimo s koljena na koljeno.Tako jednostavna riječ,novac. No što ona znači?

Novac je mjerilo vrijednosti, mnogi će reći.U neku ruku to je i istina. Ali ne samo i istina, nego i naš odgoj. Čim vidimo nekog siromaha na ulici, zaziremo od njega kao da je siromaštvo zarazna bolest. Bogatima se zauzvrat radujemo, nadajući se da će nešto njihove sreće preći i na nas. Zato što, naravno, nijedan bogataš nije stekao svoje bogastvo poštenim radom. Bogati su postali neka vrsta idola koji nas plaši i privlači. Povezanost između ta dva pojma je paradoksalna, ali ipak postoji, kao i strahovi koje smo sami stvorili. Strahovi stvoreni zbog papira s otisnutim brojem na njemu. Tužno je gledati kako i najzagovorniji protivnici ideologije novca ipak na kraju kleknu i prihvate istu stvar po kojoj su maloprije gazili. Nemaju izbora zato što bez novca i ne postoje. Ima li onda smisla boriti se protiv komada papira? Ne. Borba protiv novca završila je istog trenutka kada je on bio uveden. Još jedan paradoks koji nije trebao ni postojati. Novac je postao bog, no i bogovi su ponekad pravedni. To isto biće daje, veseli siromašne i pomaže nemoćnima i oboljelima. Dobrota, kažu, dolazi iznutra, a ne iz novčanica. Novčanik samo pripomaže. Novac je sredstvo, mi smo problem. Sad se otkriva prava istina. Istina koju mnogi ne vide, jer nemaju vremena za razmišljanje; tri posla kako bi otplatili kredit i režije te kupnja hrane sa sitnišem ne ostavljaju vremena za duboke misli. No, i to je u redu. Istina čeka i čeka, kao majka svoje dijete da se vrati doma. Strpljiva je ona, ne žuri joj se. Istina se ne mijenja, ne prolazi kroz faze. Novac je sredstvo, mi smo problem, poruka je i ostavština čovječanstva. Novac nije živo biće, nema osjećaje. Mi smo mu udahnuli život i više nema povratka. Gotovo je. Već mu se klanjamo. I kao zaštitniku i kao neprijatelju čiju nadmoć priznajemo. Ljudi su postali umorni, ali neće prestati raditi. Koju drugu opciju imaju?

Novac, i mjerilo i božanstvo. Istina i laž. Postojanje mu je paradoksalno, ali opstanak zajamčen. Novac ne daje, ljudi daju. Novac ne uzima, ljudi uzimaju. Novac nije problem, mi smo.

Autor: Maja Čabrajić